...death is close...

KrEnImO iSpOcEtKa.. Ili MoZd Ne??..

Po KoJi PuT nEsHvAcEnA??..

pO kOjI pUt Ja Ne ViDiM iZlaZ??...

iZlaZ iZ CeGa??.. NeMaM pOjMa..

Iskreno, ne znam nistha. Koliko je sati, koji je dan, gdje sam, kako sam, zbog cega sam tu di jesam..

Ne ZnAm NiStHa..

Trudim se.
Ne znam za koga.
Prezivjet chu.

ili ne?..

Zastho vishe nisam ono sto jesam??...

.. htjela bih napisati jednu super prichu.. kao onu "slobodna sam bit praznina".. bojim se da mi to vishe nikad neche pochi za rukom... al nema veze.. nechu se nagovarati na nestho..

Na nestho sto ne zelim..

Htjela bih pisati..sjeti i pisati..bash kao prije.. htjela bih sjesti i citati bash kao prije..al mene to vishe ne zanima..i nije stvar u lijenosti ili u tome da se meni to vishe ne da.. meni to jednostavno vishe nema smisla.. mislim da sam super..al varam li se??..kako ja znam kad sam super,a kad sam zapravo mrtva... nema razlike za mene u tome.. nema razlike jer ju ja ne vidim... mislim da sam super jer me nistha ne muci,a mozd je zapravo problem u tome stho sam se ja navikla na to da sam mrtva iznutra pa vishe to ni ne smatram tako velikom stvari... u zadnje vrijeme razmisljam.. i opet mi neke stvari nisu jasne.. jer ako me sad netko pita kako sam ja chu rech da sam mrtva iznutra,da vishe nistha ne osjecam,da ni sama ne znam kako sam jer mi to moj um ili moje srce ne mozhe rech.. ili chu jednostavno rech da sam super..i gotovo.. mozda sam sebicna ,al ja drugog izlaza ne vidim.. jbg.. znam da sam mlada..tek mi je 16 i po godina.. znam da sad u ovom vremenu ne mogu rech koji mi je cilj u zivotu.. ne znam sta zelim.. ne znam sto me cini sretnom,a sto ne.. ne znam sto znam,a sto ne znam.. mislim da mi je zapravo svega dosta.. ljudi su mi presmijesni.. osjecam se ko .. ne znam kako se osjecam..mozda izgubljeno??... ne, nasla sam ja sebe.. znam tko sam i sta sam.. ne trezim vishe sebe..prestala sam..shvatila sam da se u tom trazenju sam josh vishe izgubimo.. shvatila sam da to nema cilja.. da trazenje i traganje za necime nema smisla.. to che nam samo doch..s vremenom.. i nitko neche napravit neke stvari umjesto nas.. mi moramo sami postichi sve jer nitko nam neche doch pomoc,a da on nema u tome koristi...onda je bolje sam.. zivcira me kad mi kazhu da che mi Isus pomochi.. da nechu morati sama.. smatram da che mi Isus samo rech kako treba..a ja chu sama krzo drac i kroz trnje.. jer mislim da nema smisila da nam drugi sve pomazhu... moramo sami jer chemo jedino tako uspjeti..treba se boriti..mi uvijeko mozemo vishe.. samo stho mislimo da vishe ne mozemo..htjela bih.. svasta.. trenutno bi htjela kremsnitu.. nisam ju jela vech ima mozd mjesec dana..il mal vishe.. sad vech trkeljam bzvz..

ne da mi se pisat.. opet me uhvatila ljetna depresija.. tako sam ..jooj.. ne znam.. iskompleksirana.. jadna sam i ocajna..

..stvarno mi se vishe ne da..ne mogu ja dalje..nemam snage.. prazna sam..

..ubija me ova bol u grudima.. Prije sam znala rijecima izrazit svoju bol i svoje osjecaje.. sad vishe ne mogu.. a ne znam zastho.. mozda zato jer sve vishe i vishe vidim da NISTHA nema smisla..uvijek ce zlo plutati u nasim glavama...i nema veze koliko kamenja natrpamo u svoje srce,ono che uvijek bit plodno tlo zla... ne mogu zivjeti normalno.. toliko toga trebam napravit.. nemam snage za nistha.. zatvaram oci pred svime.. sad nemam hrabrosti za pola stvari za koje sam prije imala.. sada je onaj kljucan trenutak mog PADANJA.. moje neshvacenosti.. nema prijatelja na ovom svijetu..sad znam da nema..

"Ti si mi kao sestra koju nikad nisam imala." .. sjecas li se TI tih mojih rijeci??..mislim da ne..lijepo je biti sretan..al lijepo je biti i povrijeden..bar saznash kakvi su ljudi oko tebe..tko te voli,a tko ne.. prijateljstvo je nestho s cime se ne kocka..to je nestho u cemu smo svi nesavrseni..a nastojanje da u tome budemo savrseni vodi nas do neprijateljstva.. i ponekad bi se i htjela njima obratit..al znam da nema smisla njima se obracati.. nepostojani.. odkud joj hrabrosti da dishe nakon svega stho je ucinila nama ljudima..

...zelim plesati po kishi..ono najvechoj..onoj koja te boli na dodir.. ako netko zeli plesat s menom,mozhe..al cistho sumnjam..sama chu..kao i svaki put do sad..sve sama..i prezivjela sam..a mislila sam da nechu..al jesam...valjda chu onda i ovo sve prezivjet..jer ne zelim nikog okovima vezati za svoje srce,za sebe.. mogu ja to.. imam nju.. moju najdrazhu Kiku =)

..lazem..
..raspast chu se..kad tad..
..opet che doc ljeto..opet ista pricha..
..ne mogu vishe ni pisati..
..a to je znak za UZBUNU..

..ti ljudi..ja ne mogu opisat koliko neke ljude mrzim..ne razumijem zastho mi se mjesaju u zivot..rekla sam ja sebi jucer...nikome vishe nistha neces rec..ti ljudi..to su tako odvratna bica..cast iznimkama..al i te iznimke ce kad tad postati gamad..stvarno ne razumijem ovaj svijet..te ljude...a nistha vishe ja ne razumijem..kud ovo sve ide??...pokusavam bit sto bolja i bolja..pokusavam se promjeniti na bolje..silim se na neke stvari sam da bih postala bolja i onda mi tako vrate...ja stvarno vishe ne mogu..boli me glava,trbuh,cijeli tijelo..i onda cujem takve gluposti i onda me josh i to ubije pishicki...al najbolje je to sto to uopce nisu gluposti..ne mogu vjerovati kako neko mozeh imati toliko obraza i pricat okolo takve gluposti..takve lazi o meni..i josh ko tome,netko tko me ne poznaje..ne znam kako da se ogradim od takvih ljudi...al dobro,to govori nestho o njima ne o meni..nisam im ja kriva sto nemaju zivot..za sve postoji razlog i Bog ima razlog za sve..ne razumijem kako ljudi uopce imaju obraza za takvo sto..ja nikad nechu moc razumjet ljude..ne razumijem ih..a ni oni mene nikad nece moc razumjet nit ce me ikad razumjet...al briga me..ne dira me to toliko..sta uopce dobivam time da me razumiju...ogovaranja i tracanja cime im okrenem leda i krenem u drugom smjeru..??..dode mi da se placem radi takvih budala..al onda si kazem da oni toga nisu vrijedni..jer meni je savjest cista...a bash se pitam jel ce njima bit nakon sto shvate sto rade..ljudi ne razumiju da tracanjem i govorenjem lazi za druge,zapravo,mogu nekom unistit zivot..jer ljudi se prave da ih tuda misljenja i tude rijeci ne diraju..al ja znam da ih diraju..sam sto to ne zele priznati..znam to po sebi..jer koliko puta kazem.."ah,bash me briga sto kazhu"...al briga me je..i druge je briga samo sto su ljudi takvi pa ce im draze bit da lazhu..nema vishe iskrenosti...stvarno na ovom svijetu je tesko nekom vjerovat jer..jer ce te ta osoba izigrat...tako je kako je..svijet je okrutan a ljudi su josh gori..pogotovo neki..pogotovo oni za koje bi reko da su jako dragi i dobri..mos si mislit..stvarno ne znam kome da vjerujem..ako kazem jednom,taj jedan rech ce drugom...i tako dalje,i onda opet tako dalje...nema smisla...stvarno nema smisla..ne zelim zivjet uopce u tom svijetu..al kad moram..nemam izbora..Bog ima razlog zastho me drzi ovdje..